(objavljeno u časopisu Poslovni savjetnik, siječanj 2008)

Davne 1776. godine Adam Smith u svojem djelu «Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda» napisao je svoje legendarne riječi: “Nije zbog dobrote mesara, pivara i kuhara što mi možemo očekivati našu večeru nego se to tiče njihovog vlastitog interesa. Mi se ne pozivamo na njihovu humanost nego na samoljublje (eng. self-love). Označilo je to znanstveni početak misli o homo oeconomicusu, kao nekome tko će se u ostvarenju svojih ciljeva voditi isključivo vlastitim interesom, maksimizacijom profita i savršenom racionalnošću. I dan danas takvim idejama uče se srednjoškolci, studenti i ostali budući ekonomisti.

U poslovnom svijetu cilj je samo maksimizacija profita i zadovoljenje vlastitog interesa. U njemu nema mjesta emocijama, nego samo hladnoj racionalnoj logici brojeva. Još jedan veliki ekonomist, John Maynard Keynes je tijekom velike ekonomske depresije 1930-tih godina, razmišljao o svijetu koji ostavljamo budućim pokoljenjima. Pri tome je rekao kako nije nedostižno jednog dana da većina ljudi bude dobrostojeća, ali da barem još stotinjak godina moramo ostaviti etičke principe po strani i voditi se u našim ekonomskim odlukama pohlepom, oprezom i lihvarstvom.

I možda je bio i u pravu, jer današnja «mainstream» ekonomija još uvijek je u mnogome orijentirana kratkoročnom namicanju profita i ostvarenju vlastitog interesa prije svega, a ponekad i po cijenu interesa drugih oko sebe.

Humanistička ekonomija – promjena ekonomske paradigme

Norveška znanstvenica Irene Nygaardsvik napravila je istraživanje na uzorku norveških kompanija koje su predvodnice onoga što se naziva humanistička ekonomija.

Za razliku od «tradicionalnih» kompanija, humanističke orijentirane kompanije dizajnirane su kako bi obogatili živote vlasnika, zaposlenika, kupaca, dobavljača, globalne zajednice i vrlo su ekološki osviještene. Vlasnici takvih kompanija zapravo su ponosni na svoju različitost, navodeći kako je ekonomsko stvaranje dio njihovog cjelokupnog stvaranja u životu. Pošto je svrha života biti ispunjen vrijednostima koje nadilaze puko namicanje novca, tako je i uloga poslovnog lidera podređena tome – pronalaženju i iskazivanju sebe i svojih vrijednosnih stavova. Iako sve ovo zvuči jako ezoterično i nepraktično, kompanije koje su predvodnice humanističke ekonomije izgrađene su na izuzetno solidnim financijskim principima i dapače, posluju vrlo pozitivno.

Jedna od vodećih norveških tekstilnih kompanija «Oleana» tipični je primjer kompanije novog kova. Njeni vlasnici započeli su svoje karijere u drugim norveškim tekstilnim tvrtkama, ali željeli su stvoriti tvrtku u kojoj bi prije svega imali mogućnost slobodnog odlučivanja. Iako su formirani kao dioničko društvo, ono što su željeli je da ne postanu roba koja će prelaziti iz ruku u ruke različitih investitora, kao narodna pjesma. Cilj je bio usrećiti svoj život ne kroz puko namicanje novaca, nego kroz stvaranje koje će donositi pozitivne rezultate, ali i biti projekcija vrijednosti osnivača. Tako se na primjer nisu željeli povesti za krdom i preseliti proizvodnju u Kinu. Kao dio lokalne zajednice svjesni su značaja koji njihova tvrtka ima za lokalno stanovništvo. Iako su troškovi proizvodnje u Norveškoj jedni od najviših u svijetu, Oleana posluje izuzetno pozitivno. Pri tome 40% profita dijele sa svojim zaposlenicima koji su jedni od najproduktivnijih u tekstilnoj branši, a Oleana je jedna od financijski najbolje stojećih tvrtki. Vlasnici Oleane shvatili su da darežljivost prema zaposlenicima i stvaranje smislenog posla donosi mnogostruko veću dobit i njima samima. Zbog orijentiranosti prema dugoročnim ciljevima prije nekog vremena su otkupili paket dionica od investitora koji su razmišljali pre-kratkoročno i kočili ih u ostvarenju njihovih projekata.

Irene Nygaardsvik navodi još uspješnih primjera manjih i srednje velikih poduzeća u različitim sektorima koje drugačijim pristupom pokazuju kako je moguće ne prodati dušu vragu kako bi se ostvarilo financijske ciljeve. Iako je tradicionalno ekonomsko razmišljanje i dalje dominantna paradigma globalne ekonomije, vrijedno je spomenuti kako uporna poslovna manjina u svijetu radi male korake kako bi učinila svijet boljim mjestom za sve nas.

Razlike između tradicionalne i humanističke ekonomije

Pretpostavke

Tradicionalna ekonomija

Humanistička ekonomija

O poslovanju

Svrha je maksimizacija profita

Organizacije su mašinerija koja mora biti što efikasnija i stvoriti što je više moguće outputa sa što je manje moguće inputa

Kanibalistička zamka nezaistne pohlepe – vlasnici žele što više za sebe uz što manje davanja drugima. Takav stav izaziva otpor u zaposlenicima koji rade što je manje moguće za vrijednost koju dobivaju.

Svha poslovanja je obogaćivanje života, oslobađanje kreativnih snaga kako bi se:

1. stvorila vrijednost za druge i sebe

2. omogućilo normalan život make a living

3. osigurala autonomija donošenja vlastitih poslovnih odluka, neovisno od investitora.

4. zabavilo i usrećilo život sebi i drugima

Organizacije su društva sačinjena od ljudi sa različitim vrijednosnim sustavima.

Sijanje darežljivosti – iskustvo darežljivosti stvara daljnju darežljivost. Međutim, bitno je da je ono iskreno a ne sa manipulativnom svrhom dosezanja nekog drugog cilja.

O ljudima

Čovjek je racionalno biće koje želi maksimizirati vlastiti dobitak.

Čovjek je emocionalno-racionalno biće koje želi stvoriti vrijednost za sebe i druge. Optimalno zadovoljstvo je kada ono što činimo da bi zadovoljili sebe čini zadovoljstvo i drugima.

O tržištima

Tržište je darvinovska borba za opstanak. Preživljavaju samo najjači.

Tržište je diverzificirana džungla. Cilj nije uništiti protivnika nego biti bolji od njega

O makro-ekonomiji

Cilj je ekonomski rast.

Cilj je ekonomski razvoj, tj.ravnomjerna distribucija oskudnih resursa unutar zemlje.

Osnovna svrha poslovanja

Namicanje profita

Stvaranje profita bez eksploatacije drugih ljudi

Imati dovoljno za život i ispunjenje potreba

Autonomija, bez pritiska kratkoročnog postizanja rezultata

Stvaranje vrijednosti

Isključivo ekonomska vrijednost stvara se za vlasnike

Vrijednost se stvara, ovisno o mogućnostima, za vlasnike, zaposlenike, kupce, dobavljače, lokalnu i globalnu zajednicu te okoliš.

Uloga novca

Namicanje novca je jedini i krajnji cilj.

Novac je samo oruđe. Kada je premalo postaje ograničavajući resurs, a kada ga je pomalo postaje resurs za stvaranje novih mogućnosti. Novac ili profit je nusproizvod aktivnosti koje proizvode dublju vrijednost.

Razmišljanja o svijetu

Ciljano razmišljanje o par ili samo jednoj dimenziji – namicanju novca.

Cjelovito, holističko razmišljanje. Mali detalji mogu učiniti veliku razliku.

Izvor: Irene Nygaardsvik