Problemi su nastupili kada je Iva željela iskoristiti svoje sposobnosti koje nikada nisu uspjele procvasti do kraja kod Petra kako bi revitalizirala konkurentsku kompaniju. Od malog konkurenta na tržištu počela je stvarati ozbiljnog tržišnog igrača, nešto što Petar nikada nije mogao niti sanjati.

Tada su počele noćne more za Ivu i njenu kompaniju. Petar se je potrudio da naziva svakog od njenih klijenata, budućih i sadašnjih i da im ispriča kako je Iva "njegov prebjeg", dijeleći joj još epitete kradljivice, nelojalne konkurentice, neodgovorne osobe i sl. Pošto je Petar prilično moćna osoba ali i dovoljno agresivna u svojim nastupima, mnogi klijenti su, želeći sačuvati mir, poslušali njegove prijetnje. Međutim, njegov osvetnički pohod nije prestao tu. Cijelu svoju organizaciju indoktrinirao je ka borbi protiv konkurencije. Svaki od njegovih zaposlenika morao je zvati klijente, nuditi im dampinške cijene ili čak i besplatne usluge uz naravno blaćenje konkurencije kao neodgovorne, nelojalne i sl. Njegov manijački pohod nije stao samo na tome. Nekima od zajedničkih klijenata je u "strogom povjerenju" izjavio kako ga Iva naziva kasno u noć i "dahće u slušalicu".

Uz to, sabotirali su im većinu projekata. Čim bi saznao za Ivine nove projekte, Petar je nazivao njene klijente i uz standardni repertoar kleveta i ogovaranja zaustavljao njene inicijative. Međutim, nakon nekog vremena započeo bi upravo iste takve projekte sa svojim klijentima. Skupovi iz struke na kojima se je pojavio Petar postali su anatema za Ivu i njenu tvrtku. Ako bi i naslutio njen dolazak, Petar je agresivno napadao organizatore kako bi je spriječio u dolasku.

Situacija je postajala toliko nemoguća da su se Iva i njen tim "budili i lijegali" sa Petrom koji je kao zlokobna kob dahtao iza njihovih leđa. Produktivnost i motivacija za rad je postala izuzetno niska i sav posao se sveo na predviđanje Petrovih poteza umjesto na osmišljavanje inovativnih projekata. Između članova tima učestale su se svađe, nervoza i napetost. Iva još iz tog perioda vuče gastritis i lupanje srca koje je u najgorim periodima znalo kulminirati i bolničkim intervencijama.

Iva je odlučila suočiti se sa Petrom, međutim shvatila je da se on nje boji i da izbjegava svaki susret sa njom. Iz dana u dan njene muke su postajale sve veće i čak je željela zvati svakog od klijenata pred kojim ju je Petar oblatio i opravdavati se svojom istinom. Međutim, onda je "okrenula ploču" i shvatila slijedeće - prihvatit ću to kao igru. Neću činiti ama baš ništa i o Petru te njegovim prijateljima i klijentima počet ću govoriti samo najbolje. Počela se je fokusirati na gradnju svoje mreže klijenata i na svoje projekte, a na poteze Petra više se nije obazirala u toj mjeri. "Kada u samome sebi oduzmete moć nasilniku da vas terorizira i oslobodite se straha prema njemu, tada on više nema moć kontrole nad vašim životom." Ta rečenica postala je moto Ivi u daljnjem radu.

Shvatila je da je Petar naprosto nuspojava njene poslovne karijere i nastavila je dalje u izgradnji svojih projekata. Odbila se je spustiti na njegov nivo i od tada joj je život postao puno lakši.

Kada konkurentsko prerasta prelazi u mobbing?

Ovo je samo jedan od pojednostavljenih primjera fenomena koji se u većoj ili manjoj mjeri može sresti u Hrvatskoj ali i u svijetu. Imati konkurenta iz pakla, koji tržišnu utakmicu shvaća sasvim osobno, kao darvinističku borbu na život i smrt, nije lako. Fenomen je to koji se lako može definirati kao konkurentski mobbing. Iako definicija mobbinga obično uključuje suodnose: poslodavac-zaposlenik, zaposlenik-poslodavac i zaposlenik-zaposlenik, njen sadržaj dozvoljava nam ovakvu kovanicu.

Na stranicama Hrvatske udruge za mobbing (www.mobbing.hr) možemo naći slijedeću definiciju mobbinga, objavljenu u radu Nataše Jokić-Begić, Andreje Kostelić-Martić i Ive Nemčić-Moro za časopis Socijalna psihijatrija:

«Mobbing ili psihološki teror u poslovnom životu odnosi se na neprijateljsku i neetičku komunikaciju koja je usmjerena na sistematičan način od strane jednog ili više pojedinaca uglavnom prema jednom pojedincu, koji je zbog mobbinga stavljen u poziciju u kojoj je bespomoćan i u nemogućnosti da se obrani i držan u njoj pomoću stalnih maltretirajućih aktivnosti. One se odvijaju s visokom učestalošću (najmanje jednom tjedno) i u dužem razdoblju (najmanje šest mjeseci). Zbog visoke učestalosti i dugog trajanja neprijateljskog ponašanja, to maltretiranje dovodi do značajne mentalne, psihosomatske i socijalne patnje.

Metode kojima konkurent vrši mobbing također su vrlo slične nekim od simptoma "uobičajenog" mobbingu na poslu: napadi na osobnu i profesionalnu reputaciju kroz izmišljene priče, ogovaranja, ismijavanje obično na jednog konkurenta-žrtve. Konkurent-žrtva se želi izolirati od ostatka zajednice, ne poziva ga se na skupove te ostala formalna i neformalna druženja na kojima je prisutan dotični konkurent-nasilnik. Psihološko maltretiranje na kraju obično rezultira pogoršanjem fizičkog i/ili mentalnog zdravlja konkurenta-žrtve.

Konkurencija je odlika svakog tržišno-baziranog sustava. Zdrava konkurentnost korisna je kako za potrošače, koji će svoje proizvode i usluge dobivati kvalitetnije i po nižim cijenama, tako i za tvrtke, jer ih tjera na stalnu inovativnost i kreativnost u iznalaženju novih proizvoda i usluga. Lekcije o potrebitosti konkurencije uče se u osnovima srednjoškolske i visokoškolske ekonomije.

Međutim, konkurencija koja graniči sa tzv. socijalnim darvinizmom, kojim se opravdava uništavanje konkurencije kako ne bi bio uništen odlika je one crne strane konkurentnosti. Jedan od velikih japanskih lidera, Ryozaburo Kaku, dugogodišnji predsjednik Canona, rekao je jednom da čak i u prirodi lavovi ne ubijaju zbog ubijanja nego zato što su gladni. Tako se i "ubijanje" konkurencije samo iz poriva za uništenjem i dominacijom na tržištu kosi sa načelom slobodnog tržišta. Pritisak stalnog rasta profita i dividendi prisiljava mnoge tvrtke na različite političke i zakulisne borbe. Međutim, usmjerenost na uništavanje samo jednog konkurenta metodama moralnog i psihičkog maltretiranja ("na granici utuživog" kako ga je nazvao jedan hrvatski menadžer) predstavlja jasno i glasno – konkurentski mobbing.

Kratki profil konkurentskog zlostavljača

Iako literatura poznaje mnogo različitih podjela zlostavljača, jedna od osnovnih i vrlo jakih karakteristika takvih ljudi je narcisoidnost. Manfred Kets de Vries, psihoanalitičar i profesor na poslovnoj školi INSEAD, istaknuo je narcisoidnost kao jednu od temeljnih odlika onoga što on naziva "neurotskom organizacijom". Činjenica je da konkurentski zlostavljači nisu puno bolji niti prema svojim zaposlenicima, te da se "organizacijska patologija" isto tako reflektira u njihovom suodnosu sa konkurentima.

Literatura razlikuje dva tipa narcisoidnosti: konstruktivnu i reaktivnu. Konstruktivni narcisoidni tipovi kroz odgoj koji je izbalansiran u davanju dovoljno ljubavi i pažnje ali i slobode izražaja, na kraju razvijaju pozitivan osjećaj prema sebi, sposobnost introspekcije i empatije te izuzetan vis vitalis koji im omogućuje pozitivno i kreativno stvaranje.

Za razliku od njih, reaktivni narcisoidi su u tijeku djetinjstva dobivali ono što Kets de Vries naziva nekonzistentnu stimulaciju od roditelja. Ljubav je bila iskazivana ili premalo ili previše, obično od strane samo jednog roditelja, i vrlo često je bila korištena kao metoda ucjene (Moraš biti dobar pa ću te voljeti.). Takav odgoj ostavio je u ovakvim tipovima ljudi osjećaj da nisu dovoljno dobri, koji kompenziraju kroz napuhani osjećaj vlastite važnosti, sa stalnom potrebom da im se dive. Ovakve osobe mogu postati pravi megalomani što se tiče stjecanje materije, uvijek imajući više i bolje od susjeda, braće, privatnih i poslovnih partnera. Uz to, odgoj ih je ostavio u konstantom osjećaju nedostatka i lišenosti prave ljubavi i pažnje, što nadoknađuju osjećajem posebnosti, u kojima se pravila i zakoni odnose samo na druge, manje vrijedne ljude. Oni vjeruju da zaslužuju poseban tretman, drugačiji od drugih ljudi, koje obično smatraju glupima i prosječnima.

Reaktivni narcisoidi nemaju pravih prijatelja, jer za prijateljstvo je potrebna i doza prepuštanja te emocionalne pripadnosti i povjerenja. Jedan krug ljudi koji iz okružuje sa njima je ili iz straha ili iz koristoljublja koju mogu izvući iz financijske i ostale moći koju ovi ljudi imaju. Drugi krug, obično mlađih ljudi, sa njima je iz neke vrste respekta koji ovi inteligentni i manipulativni samoproglašeni gurui znaju izazivati kod njih. Pošto imaju izoštrenu i izuzetno razvijenu inteligenciju, uz veliku sposobnost retorike, ovi ljudi mogu vrlo uspješno indoktrinirati ljude u vlastite stavove i vjerovanja.

Međutim, njihove igre bez skrupula znaju ih na kraju života ostaviti samima. Oni koje privlači moć i novac naći će drugog "dobrog prijatelja" dok mladi idealisti nakon nekog vremena rezignirano odlaze shvaćajući da se iza krinke morala i duhovnosti kriju bezočni manipulanti koji vrlo često ne prezaju ni pred čim kako bi došli do svojeg cilja.

Neke od karakteristika reaktivnih narciosida sažeo je psihoanalitičar Michael Maccoby:

Kako preživjeti konkurenta-zlostavljača?

Konkurent-zlostavljač negativno utječe kako na konkurenta-žrtvu, tako i na cjelokupno tržište na kojem rade. Zbog svojeg utjecaja i moći, koju stječu svojom nemilosrdnošću, agresijom ali i inteligentnom manipulacijom te sposobnošću namicanja profita vrlo ih je teško razotkriti, tužiti ali i prepoznati. U današnjem hrvatskom poslovnom okruženju, koje u svojim karakteristikama ima određenu dozu nemilosrdne i političke konkurentnosti, ovakvi tipovi mogu dugo godina biti smatrani renomiranim stupom menadžerske zajednice. Što iz straha, što iz koristoljublja ali i svojevrsnog respekta, okruženi su mnogim ljudima koji ih podržavaju, čak i u mobbingu konkurenta-žrtve.

Savjeti za klijente i poslovne partnere konkurenta-zlostavljača

Savjeti za konkurente-žrtve

Na žalost, instant savjeti tipa "Draga Marta"; ne pomažu u ovim vrlo teškim i kompleksnim situacijama. U surovom poslovnom realitetu ovakvi ljudi su vrlo učestala pojava, koja se vrlo često krije maskirana iza tržišne utakmice.

---